Turizam 21. stoljeća je u suprotnosti stresu, žurbi i cijelom teretu urbane civilizacije. To je formula koja sadrži mješavinu kulture, avanturizma i naturalizma. Turizam je definitivno jedan od gospodarskih sektora koji ostvaruje najbrži rast i donosi određene beneficije. Kada se govori o riječnom turizmu, može se primijetiti da je on manje zastupljen, odnosno nije toliko razvijen koliko bi mogao biti. Moderni turista nije više osoba koja putuje da bi negdje išao ili da bi se divio moru ili rijeci koja samo teče. Rijeke predstavljaju glavni turistički resurs, pružajući spektakularne sadržaje, rekreacijske sadržaje, prijevozno sredstvo, osjećaj baštine i avanture, te veze s okolišem i prirodnim svijetom. Riječni turizam čini značajan dio svjetske turističke potrošnje, a aktivnosti kao što su krstarenja i rafting čine ga gospodarski važnim područjem turizma koji zahtijeva dubinsku analizu. Temeljna je hipoteza ovog rada da je turizam u Republici Hrvatskoj jedna od ključnih gospodarskih grana, no upitno je li riječni turizam kao jedan od oblika turizma održiv u budućnosti. Rijeke su fascinantna mjesta, pokazujući prirodni šarm i korisnost za široku lepezu ljudskih aktivnosti. Tijekom povijesti, one su korištene kao prometne rute, kao izvori hrane i, u novije vrijeme, kao mjesta za posjetu i igru. Također su glavni prostorni elementi krajobraza i predstavljaju značajan turistički resurs. Njihova uporaba raste kako ljudi počinju shvaćati ugodnost pogleda na rijeke, a turistički operateri shvaćaju potencijal za krstarenje rijekama. Korištenje umjesto zlouporabe rijeka je važno i postat će sve važnije pitanje u budućnosti, budući da potražnja za tim ograničenim resursima raste s porastom svjetske populacije. Turizam ima veliki utjecaj u tom kontekstu i uvijek treba nastojati biti pametan u korištenju resursa. Rijeke su zauzele središnje mjesto u ljudskoj povijesti još od početka civilizacije i prije.