Tema ovog diplomskog rada je Nadomjesna hrana. Sama potreba za nadomjesnom hranom ovisi o pojedincu, hoće li to biti iz nekih lifestyle razloga, pokušaja smanjenja ili povećavanje tjelesne težine ili iz zdravstvenih razloga. Primjerice u vegeterijanskoj prehrani i makrobiotici povećana je potreba za nadomjescima za meso kao što su razne vrste sojinih proizvoda, glutena ili gljive. U LCHF i Paleo prehrani jede se više mesa dok je smanjen unos ugljikohidrata pa ovdje postoji potreba za bezglutenskim žitaricama, sjemenkama i orašastim plodovima koje se također mogu koristiti u pripremi kruha. Isto tako bezglutenske žitarice se koriste u prehrani koja se koristi za celijakiju – bolest nepodnošenja glutena. U LCHF i Paleo prehrani je također povećan unos životinjskih masnoća za koje se u zadnje vrijeme sve više smatra da nisu loše za zdravlje ljudi. Posebice se misli na svinjsku mast i maslac koji su bogati oleinskim masnim kiselinama. Zdrava alternativa biljnim uljima je i ghee maslac te maslinovo i kokosovo ulje. Za dijabetes je također vrlo bitna alternativna hrana, posebice prirodni zaslađivači kao med i stevija. Što se tiče nepodnošenja laktoze postoje razne vrste alternativnim biljnih mlijeka od bademovog do kokosovog. No i kozje mlijeko i kefir su vrlo zdrave alternative za ljude koji ne žele u prehrani koristiti kravlje mlijeko. Nadalje i vitaminski i proteinski suplementi su važan dio nadomjesne hrane posebice u različitim dijetama kada je u organizam, neke makronutrijente i mikronutrijente potrebno unijeti putem suplemenata. Nadomjesna hrana je vrlo bitna i u današnje vrijeme jako raznolika. Međutim za zdravu i uravnoteženu prehranu svakog čovjeka najbitnije je da je hrana organski uzgojena bez dodanih aditiva i konzervansa jer to je ono što je zaslužno za masovna oboljenja današnjeg vremena.