Dobro je poznato da najveća brzina motornog vozila ovisi o snagi njegovog motora, a motor razvija najveću snagu pri visokim okretajima. Ako se primjerice, uzme u obzir da automobilski kotači prosječne veličine okrenu 1300 puta pri brzini od 140 km/h jasno je da ih motor ne može pokretati izravno. Zbog ovih navedenih činjenica, jasno je, da je potreban uređaj koji će učiniti da se pogonski kotači okrenu samo otprilike jedan put , a koljenasto vratilo četiri puta. Ovo prilagođavanje okreta obavlja prijenosni odnos u diferencijalu. Odnos između okreta motora i kotača u ovom kratkom primjeru jednak je prijenosnom odnosu koji je dovoljan za ravnomjernu i veliku brzinu u ravnini, dok se brzina pri usponu vožnje smanjuje. Smanjivanjem brzine, smanjuju se i okreti motora. Što je manja razlika u prijenosnom odnosu dvaju susjednih stupnjeva, to lakše i brže se po pravilu može uključivati iz jednog u drugi stupanj. Zbog karakteristika motora sa unutrašnjim sagorijevanjemda pri nižem broju okretaja ima manju snagu, motor ne može savladati uspon, te usporava i nerjetko se zaustavi. Kako bi motor mogao prema zahtjevima vožnje povećati broj okreta, a da pri tome ne povećava i broj okreta kotača potrebno je povećati omjer okreta motora u odnosu na okrete kotača što se postiže sa mjenjačem. Iz krakog prethodnog sadržaja jasno je da kod prijenosa snage mjenjači imaju nezamjenjivu funkciju, što je ujedno i razlog njihovog gotovo svakodnevnog usavršavanja. Na usavršavanje mjenjača ne utječe samo njihova funkcija, nego i zahtjevi tržišta, odnosno krajnjih korisnika koji žele sigurnu vožnju, brže savladavanje prepreka u vožnji, smanjiti potrošnju goriva i emisije onečišćenja svesti u zakonske okvire. Zbog svega navedenog u ovom radu biti će opisane zadaće i izvedbe mjenjača, te razvodni prijenosi motornih vozila.