Abstract | Pojam "centralizacije" počeo se koristiti u Francuskoj krajem 18. stoljeća kada je nakon
revolucije stvorena nova struktura vlade. Pojam "decentralizacije" u upotrebu je ušao
početkom 19. stoljeća. Ideje slobode i decentralizacije provodili su tijekom 19. i 20. stoljeća
protudrţavni politički aktivisti koji su sebe nazivali "anarhistima", "libertarijancima", pa čak i
decentralistima. Tocqueville, jedan od zagovornika decentralizacije je istaknuo da
decentralizacija ima ne samo administrativnu vrijednost već i graĎansku dimenziju, jer
povećava mogućnosti za graĎane da se zainteresiraju za javne poslove. I od akumulacije tih
lokalnih, aktivnih, pronicljivih sloboda, raĎa se najučinkovitija protuteţa središnjoj vladi, čak
i ako bi bila podrţavana od neosobne, kolektivne volje. Veliki broj zemalja u razvoju i
tranzicijskih zemalja započeo je neki oblik programa decentralizacije. Taj je trend povezan sa
sve većim zanimanjem za ulogu civilnog društva i privatnog sektora kao partnera vladama u
traţenju novih načina pruţanja usluga. Decentralizacija upravljanja i jačanje kapaciteta
lokalne uprave dijelom je i funkcija širih društvenih trendova, što uključuje, na primjer,
općenito rastuće nepovjerenje u vladu, propast nekih od najcentraliziranijih reţima na svijetu
(npr. Sovjetskog Saveza) i novonastale separatističke zahtjeve koji se rutinski pojavljuju u
pojedinim dijelovima svijeta. Pokret prema lokalnoj odgovornosti i većoj kontroli nad
nečijom sudbinom nije, meĎutim, rezultat samo negativnog stava prema središnjoj vladi.
Umjesto toga, ovaj razvoj dogaĎaja uglavnom je potaknut snaţnom ţeljom za većim
sudjelovanjem graĎana i organizacije privatnog sektora u funkciji upravljanja. |
Abstract (english) | The term “centralization” began to be used in France in the late 18th century when, after the
revolution, a new government structure was created. The term "decentralization" came into
use in the early 19th century. The ideas of freedom and decentralization were implemented
during the 19th and 20th centuries by anti-state political activists who called themselves
“anarchists,” “libertarians,” and even decentralizers. Tocqueville, one of the proponents of
decentralization, pointed out that decentralization has not only an administrative value but
also a civic dimension, as it increases opportunities for citizens to take interest in public
affairs. And from the accumulation of these local, active, insightful freedoms, the most
effective counterbalance to central government is born, even if it were supported by an
impersonal, collective will. A large number of developing and transition countries have
embarked on some form of decentralization program. This trend is linked to the growing
interest in the role of civil society and the private sector as partners to governments in seeking
new ways of providing services. Decentralization of governance and strengthening the
capacity of local government is partly a function of broader social trends, which include, for
example, growing distrust of government, the collapse of some of the world's most
centralized regimes (eg the Soviet Union) and emerging separatist demands that routinely
emerge in some parts of the world. The movement towards local responsibility and greater
control over one's destiny is not, however, the result of only a negative attitude towards the
central government. Instead, this development is largely driven by a strong desire for greater
citizen participation and private sector organization in the governance function. |