Od 30.svibnja 1990 godine, prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, njegova dva nasljednika Stjepana Mesića i dr. Ive Josipovića pa do danas, kada dužnost predsjednice Republike Hrvatske obnaša Kolinda Grabar Kitarović, predsjedničke ovlasti i sam ustavni položaj predsjednika bitno su se promijenile. Polupredsjednički sustav (do 2000 god.) odnos snage Predsjednika pred Vladom stavlja u korist Predsjednika. Zajedno sa svojom strankom, koja ima većinu u Saboru, položaj predsjednikea države je dominantan. S druge strane parlamentarni sustav (ustavne promjene 2000.god) ne dozvoljava Predsjedniku da bude član ijedne stranke, te najviša državna tijela, Vlada i parlament usko surađuju te donose odluke međusobnim dogovaranjem, supotpisima i sl. Prema ovoj koncepciji, Predsjednik Republike ostaje važan čimbenik ustavnog sustava, s naglašenim pravom inicijative na najvažnijim područjima državne djelatnosti.

From 30th May 1990, the first Croatian president, Franjo Tudjman, his two successors Stjepan Mesic and dr. Ivo Josipovic, until today, when the duty of the Croatian president holds Kolinda Grabar Kitarovic, presidential powers and constitutional position of president have changed. Semi-presidential system (up to 2000 year.) Ratio of power of the President before the Government puts in favor of the President. Together with his party, which has a majority in Parliament, the position of the president is dominant. On the other hand a parliamentary system (the constitutional amendments in 2000) does not allow the President to be a member of a single party, and the highest state authorities, the Government and Parliament work closely and make decisions by mutual agreement, the countersignature and so. According to this conception, the President remains an important factor the constitutional system, with emphasis on the right initiatives in the most important areas of government activity.